HRKANJE je specifična zvučna manifestacija koja se javlja kod nekih osoba tokom sna. Nije pod kontrolom naše volje i mi na njega ne možemo uticati.Kada se pojavi znak je opstrukcije gornjih vazdušnih puteva na nivou od nosa do traheje.Staro je staro koliko i samo spavanje. Proglašeno za drugu po neprijatnosti buku koju proizvodi ljudski organizam.Ono je najveći ubica mirnih spavaćih soba i zbog njega su propali mnogi inače uspešni brakovi.Čak 30% anketiranih žena u francuskoj izjavilo da bih više volelo da ih muž vara nego što bučno spava. Intezitet bučnog spavanja može iznositi i preko 85 dB .To je isto kao da vam metro prolazi kroz spavaću sobu.Zbog ove“iritirajuće muzike“ oko 25% partnera nastavlja spavanje u drugoj spavaćoj sobi.
Obično ljudi ne čuju sebe dok hrču, ali hrkanje ometa san onoga ko spava pored hrkača. Hronični hrkači i apneičari provode malo od svojih noćnih sati u fazi dubokog sna, koji je esencijalan za dobar odmor, radi čega je i dnevna pospanost jedan od vodećih simptoma kod njih. Sem toga isprekidan san, koji je toliko kratak da ga se pacijenti i ne sećaju doprinosi tome. Hrkanje kao pojava susreće se kod oba pola, kod svih rasa i na svim kontinentima. Nekih 30-35% normalnih, odraslih osoba zahrču bar ponekad, a 20 do 25% hrču stalno i uobičajno. Negde oko 60% muškaraca i 40% žena koji imaju preko 60 godina skloni su ovoj pojavi. Incidenca ovoga sindroma je 2-3 puta prisutnija kod jačeg pola. Misli se da distribucija masnog tkiva i hormonalni disbalans su odgovorni za to.Sem toga i vazdušni put kod žena je manje kolapsibilan nego kod muškaraca. Nakon menopauze ta razlika se bitno smanjuje. Hormonalna substituciona terapija u klimaksu kod njih znatno redukuje učestalost ronhopatije. Pojava je u 10 do 15 %slućajeva prisutna i u djece predškolskog uzrasta sa prevalencijom izmedju 3--6 godine života. Učestalost hrkanja podstiču:preterano uzimanje hrane pre spavanja, konzumiranje alhohola u večernjim satima, gojaznost, upotreba sedativa, konstitucija, spavanje na leđima i dr.
Dve trećine ljudi koji su suočeni sa ovim simptomom imaju telesnu težinu bar 20% iznad normale. Postoji jasna korelacija izmedju ugojenosti i hrkanja. BMI(indeks telesne težine) i anatomske mere vrata su bitne. Što je vrat širi problemi su sve veći. Neki ljudi i pored svega ovoga uopšte ne hrču. To ukazuje da postoje predisponirajući faktori u samom čoveku ili prisustvo nekih "anomalija", koje ne prestavljaju obolenje u striktnom smislu reči nego trajno stanja koja se "mobiliše" tokom sna. U budnom stanju one ne čine nikakve smetnje pacijentu, ali uz pomenute ko-faktore koji se aktiviraju tokom sna prestavljaju locus minoris rezistencije, te zajedno čine patofiziološki osnov za nastanak opstrukcije i hrkanja.
Danas su poznati skoro svi etiološki faktori vezani za ovaj pojam, ali ono što je ostalo nejasno je to kadaće će neko početi da hrče i da li će uopšte hrkati,te kada će hrkanje preći u apneju (prekidi disanja tokom spavanja). Mnogobrojna ispitivanja ovih pacijenata nisu dala odgovore na navedena pitanja. Pitanje površnijeg sna bučnog spavača je rastumačeno,ali ostala je enigma zašto oni ne čuju svoju "muziku" iako ona može biti inteziteta i preko 90 decibela. Hrkanje nije svojstvena samo čoveku, već i nekim životinjama, naročito kućnjim ljubimcima psima i mačkama. Ova pojava ako se ne preduzme lečenje, traje do kraja života sa tedencijom pogoršanja i prelaženja u terminalnu fazu poznatu pod imenom slip apnea (pauze u disanju). Tada obično ostavlja reperkusije na druge organe i sisteme. Često pacijenti, pa i sami lekari stanje potcenjuju, avodeći da i mnogi drugi hrču pa su doživeli stotu.
Inovacija koja je postignuta ovom hirurškom metodom i njene prednosti nad ranijim verzijama u pisanoj formi dao je ugledni Evropski stručnjak za ovu oblast, Norveški hirurg prof dr Mange Tvinnereim..
Hirurški tretman hrkanja uključuje više različitih operativnih metoda i tehnika sa tendencijom rešavanja opstrukcije gornjih vazdušnih puteva na nivou od nosa do traheje. Najčešće intervencije se izvode na uvulo-palatinalnom segmentu jer je on u preko 60% slučajeva uzrok bučnog spavanja.
Metode ukrućivanja, podizanja ili odstranjanja slobodnog ruba mekih struktura velo-uvularnog kompleksa imaju za cilj da spreče njihovo vibriranje ili kolabiranje tokom sna i time preveniraju medicinske i socijalne konsekvence čujnog disanja.Postoji više metoda za lečenje ovih stanja koje su uspešne u većoj ili manjoj meri.
Sam izbor operacije nije uvek jednostavan iz razloga postojanja argumenata za i protiv svake metode. Mnogo je važnije to da li je hirurgija zaista prava opcija tretmana ronhopatije.
Specijalistička ordinacija za bolesti uva, nosa i grla "DR VUKOJE "
@Copyright prim dr Novak Vukoje. All right reserved. Created by ProBiz